" Kada god ljudi stupe na naš put, donose nam neku poruku. Slučajni susreti ne postoje.Da li ćemo biti u stanju da primimo poruku, zavisi od toga, kako ćemo odgovarati na ove susrete.
Ako razgovaramo sa nekim ko je stupio na naš put i ne vidimo poruku koja se odnosi na naš trenutni problem, to ne znači da poruka ne postoji. To samo znači da smo je iz nekog razloga propustili.
Da li ti se ikada desilo da naletiš na nekog straog prijatelja ili poznanika, razgovaraš sa njim minit i nastaviš dalje, a onda ga ponovo sretneš istog dana ili iste nedelje? I šta obično kažeš? " Zanimljivo je što smo se ponovo videli, - nasmeješ se i nastaviš dalje.
Rukopis , medjutim, kaže da u takvoj situaciji moramo da se zaustavimo i da otkrijemo poruku koju ta osoba ima za nas i poruku koju mi imamo za nju. Rukopis kaže da kada ljudi jednom budu shvatili takvu realnost , naši susreti će se usporiti i postati mnogo smisleniji. "
уторак, 1. март 2011.
Most preko večnosti - Ričard Bah
Tražite ljubavnu vezu koja vremenom postaje sve bolja, sa sve većim divljenjem, sa poverenjem koje izrasta iz oluja.
Sa ovim čovekom sam uvidela da je moguće da dostignem intezivnu intimnost i radost. Mislila sam ranije da su to samo moje posebne potrebe, moja lična obeležja životnog druga. Sada mislim da možemo biti svačiji, ali da se bojimo da ih nećemo pronaći i onda pokušavamo da se zadovoljimo sa manjim.
Kako bi se usudili da zahtevamo intimnost i radost, ako je najbolje što možemo pronaći mlaki ljubavnik i blaga sreća.
A ipak u srcu znamo da će mlako preći u hladno, blaga sreće će se pretvoriti u bezimenu tugu, gunđava pitanja: Da li je ovo ljubav moga života? Da li je to sve? Da li sam zato ovde?
U srcu znamo da mora postojati nešto više i čeznemo za onim što nikada nismo otkrili. Toliko često polovina jednog para želi da se uzdigne, a druga polovina je vuče nadolje.
Jedno ide napred, a drugo se trudi da za svakih dva koraka napred, mora da se vrati tri koraka unazad.
Bolje upoznati samo sreću, mislila sam, voleti moje prijatelje i moju mačku, bolje čekati na životnog druga koji nikad ne dolazi, no napraviti tako tup kompromis.
Životni drug je neko čije brave odgovaraju svim našim ključevima, a ključevi odgovaraju svim našim bravama. Kad se osećamo dovoljno bezbednim da otvorimo brave, naše najiskrenije ja izlazi i onda možemo biti potpuno i iskreno ono što jesmo.
Možemo biti zaista onakvi kakvi jesmo, a da se ne pretvaramo.
Bez obzira na sve, što može oko nas da se poremeti, sa tom jednom osobom smo sigurni u našem vlastitom raju. Naš životni drug je neko ko deli sa nama najdublje čežnje, naš smisao, naša uverenja.
Naš životni drug je neko ko život donosi u život.
Ali na kraju krajeva i nije važno da li se slažemo ili ne ili ko je u pravu. Ono što je zaista važno jeste, šta se dešava između nas dvoje i da li se stalno menjamo, razvijamo i volimo jedno drugo sve više i više!
Jedino što je važno, na kraju našeg boravka na zemlji jeste, koliko smo dobro znali da volimo, kakav je bio kvalitet naše ljubavi!
Ričard Bah – Most preko Večnosti
Sa ovim čovekom sam uvidela da je moguće da dostignem intezivnu intimnost i radost. Mislila sam ranije da su to samo moje posebne potrebe, moja lična obeležja životnog druga. Sada mislim da možemo biti svačiji, ali da se bojimo da ih nećemo pronaći i onda pokušavamo da se zadovoljimo sa manjim.
Kako bi se usudili da zahtevamo intimnost i radost, ako je najbolje što možemo pronaći mlaki ljubavnik i blaga sreća.
A ipak u srcu znamo da će mlako preći u hladno, blaga sreće će se pretvoriti u bezimenu tugu, gunđava pitanja: Da li je ovo ljubav moga života? Da li je to sve? Da li sam zato ovde?
U srcu znamo da mora postojati nešto više i čeznemo za onim što nikada nismo otkrili. Toliko često polovina jednog para želi da se uzdigne, a druga polovina je vuče nadolje.
Jedno ide napred, a drugo se trudi da za svakih dva koraka napred, mora da se vrati tri koraka unazad.
Bolje upoznati samo sreću, mislila sam, voleti moje prijatelje i moju mačku, bolje čekati na životnog druga koji nikad ne dolazi, no napraviti tako tup kompromis.
Životni drug je neko čije brave odgovaraju svim našim ključevima, a ključevi odgovaraju svim našim bravama. Kad se osećamo dovoljno bezbednim da otvorimo brave, naše najiskrenije ja izlazi i onda možemo biti potpuno i iskreno ono što jesmo.
Možemo biti zaista onakvi kakvi jesmo, a da se ne pretvaramo.
Bez obzira na sve, što može oko nas da se poremeti, sa tom jednom osobom smo sigurni u našem vlastitom raju. Naš životni drug je neko ko deli sa nama najdublje čežnje, naš smisao, naša uverenja.
Naš životni drug je neko ko život donosi u život.
Ali na kraju krajeva i nije važno da li se slažemo ili ne ili ko je u pravu. Ono što je zaista važno jeste, šta se dešava između nas dvoje i da li se stalno menjamo, razvijamo i volimo jedno drugo sve više i više!
Jedino što je važno, na kraju našeg boravka na zemlji jeste, koliko smo dobro znali da volimo, kakav je bio kvalitet naše ljubavi!
Ričard Bah – Most preko Večnosti
петак, 11. фебруар 2011.
O samoći - Osho
Naime, svaki put kada se vežemo za nešto ili nekog, na neki način mi izbegavamo gledati sebe. Potreba za vezivanjem za nešto ili nekog jeste trik kojim bežimo od samih sebe. Što više drugi postaje važan za nas, time ga više smatramo centrom našeg života, i istovremeno uranjamo u periferiju. Celog života ostajemo centrirani na drugog. Na taj način tvoje sopstvo nikada neće postati tvoj centar. (...)
Uzrok nesreće leži u našem vezivanju za druge, u očekivanju koje gajimo prema drugima. Nadamo se da će drugi dati sreću. Niko te nikada nije usrećio, pa ipak, to se iskustvo nastavlja, nikada ne umire. Svaki put kada te nada napusti, osećaš se frustriran. (...)
Kada susretneš samog sebe, na početku se osjećaš nesretnim. Zatim, malo po malo, kako se susret produbljuje, nadolazi sve intenzivnija sreća. Suprotno tome, susret sa drugim daje osjećaj sreće na početku, ali na kraju se pokaže kao izvor nesreće. Po meni, put u duhovnu dimenziju započinje onda kada bivaš gurnut prema samom sebi. Ne mari na koji način si gurnut. Život pruža bezbroj mogućnosti da budeš gurnut prema sebi.
Um i njegove želje su ti koji uvetuju i odabiraju svako novo rođenje
Tišina je takođe jedan način pričanja, jedna dimenzija govora. Tišina nije dimenzija bez reči. Ona je takođe i način pričanja.
Uzrok nesreće leži u našem vezivanju za druge, u očekivanju koje gajimo prema drugima. Nadamo se da će drugi dati sreću. Niko te nikada nije usrećio, pa ipak, to se iskustvo nastavlja, nikada ne umire. Svaki put kada te nada napusti, osećaš se frustriran. (...)
Kada susretneš samog sebe, na početku se osjećaš nesretnim. Zatim, malo po malo, kako se susret produbljuje, nadolazi sve intenzivnija sreća. Suprotno tome, susret sa drugim daje osjećaj sreće na početku, ali na kraju se pokaže kao izvor nesreće. Po meni, put u duhovnu dimenziju započinje onda kada bivaš gurnut prema samom sebi. Ne mari na koji način si gurnut. Život pruža bezbroj mogućnosti da budeš gurnut prema sebi.
Um i njegove želje su ti koji uvetuju i odabiraju svako novo rođenje
Tišina je takođe jedan način pričanja, jedna dimenzija govora. Tišina nije dimenzija bez reči. Ona je takođe i način pričanja.
понедељак, 29. новембар 2010.
Peti sporazum - Svako ima svoju istinu
Hajde da upotrebimo moc nase maste da zajedno stvorimo san,znajuci da je to san.
Zamislite da ste u dzinovskom trznom centru Sgde postoje stotine bioskopa.
Gledate oko sebe da vidite sta se prikazuje,i primecujete film sa svojim imenom u njemu.Neverovatno!Ulazite u bioskop i unutra nema nikog sem jedne osobe.Veoma tiho,pokusavajuci da je ne uznemirite,sedate pored te osobe koja vas cak i ne primecuje;svu svoju paznju usmerila je na film.Pogledate na platno,i kakvo iznenadjenje!Prepoznajete svaki lik u tom filmu-svoju majku,svog oca,bracu i sestre,svoje voljeno bice,decu ,prijatelje.Onda ugledate i glavnog junaka u filmu-vas!Vi ste zvezda filma i to je prica o vama.A ta osoba pored vas,pa,to ste takodje vi,gledate sebe kako glumite u filmu.Naravno,glavni junak je upravo onakav kakvi vi vrujete da ste,a tako je i sa svim sporednim likovima jer vi znate tu pricu o sebi.Posle nekog vremena,osecate kako vam se pomalo dosta svega ovoga cemu ste upravo prisustvovali,i odlucujete da odete u drugi bioskop.
I u ovom bioskopu je samo jedna osoba koja gleda film,i ni ona ne primecuje kad sednete pored nje.Pocnete da gledate film,i prepoznajete sve likove,ali vasa uloga ovog puta je sporedna.Ovo je prica o zivotu vase majke,i ona je ta koja gleda film usmerivsi na njega svu svoju paznju.Onda shvatate da majka nije ista ona osoba koja je bila u vasem filmu.Princip na koji ona prikazuje sebe potpuno je drugaciji,Rec je o nacinu na koji vasa majka zeli da je svi vide.Vi znate da to nije istinito.Ona prosto glumi.Ali onda shvatate da je to nacin na koji ona sebe dozivljava,i to je neka vrsta soka za vas.Zatim primecujete da lik koji ima vase lice nije ista osoba koja je bila u vasem filmu,Kazete sebi:"Ah,to nisam ja",ali sada mozete sagledati kako vas vidi vasa majka,sta misli u vezi s vama,a to je daleko od onoga sto vi mislite o sebi.Onda uocite lik svog oca,i kako ga vidi vasa majka,a to se mnogo razlikuje od onoga sto vi vidite.Potpuno je izvrnuto,kao i njeno opazanje svih drugih likova.Vidite nacin na koji majka vidi vase voljeno bice,i cak se pomalo naljutite na nju."Kako se usudjuje!".Ustajete i izlaztite iz sale.
Idete u sledeci bioskop,i tamo se prikazuje prica o vasim voljenim.Sada mozete uociti nacin na koji vas vasi voljeni dozivljavaju,i taj li je potpuno drugaciji od onog koji je bio u vasem filmu ili onog koji je bio u filmu vase majke,Shvatate nacin na koji vase voljeno bice vidi vasu decu,porodicu,vase prijatelje.Mozete da pratite kako osoba koju volite zeli da prikaze sebe,a to se razlikuje od onoga kako je vi vidite.Onda odlucite da odete na prikazivanje filmova vasih prijatelja,vasih braca i sestara,i otkrivate kako svi u svojim filmovima iskrivljuju likove.Nakon sto ste odgledali sve te filmove,odlucujete da se vratite u prvu salu i ponovo vidite sopstveni film.Posmatrate sebe kako glumite,ali vise ne verujete ni u sta;niste viste sigurni u vlastitu pricu jer ste shvatili da je to,ipak,samo prica.Sada znate da je to sto ste glumili celog zivota zaista bilo bespotrebno jer vas niko ne vidi onako kako biste vi zeleli.Jasno uocavate das vu dramu koja se odvija u vasem filmu zaprvo niko oko vas ne primecuje.Ocigledno je paznja svih usmerena na sopstvene filmove.Ljudi cak ne primecuju ni kad sedate pored njih u njihovom bioskopu!Glumci su svu panju usredsredili na svoju pricu,a to je jedna stvarnost u kojoj oni zive.Njihova paznja je toliko zauzeta licnom tvorevinom da cak ne opazaju ni sopstveno prisustvo-prisustvo onog ko posmatra njihov film.
U tom trenutku,za vas se sve menja.Nista vise nije isto,jer sada razumete sta se zaista desava.Ljudi zive u svom svetu,u vlastitom filmu,u svojoj prici.Oni ulazu svu svoju veru u tu pricu,i ona je z anjih istinita,ali to je relativna istina jer nije istina za vas.Sada mozete videti da se sva njihova misljenje o vama ticu lika koji zivi unjihovom filmu,a ne u vasem.Onaj kome sude umesto vas je lik koji oni stvaraju.Sta god ljudi mislili o vama zaista se tice samo slike koju imaju,a ta slika niste vi.U ovom trenutku jasno je da vas ljudi koje najvise volite zapravo ne poznaju,a ni vi njih ne poznajete.Jedina stvar koju znate o njima jeste ono sto verujete u vezi sa njima.Upoznati ste samo sa slikom koju ste stvorili,a ona nema nikakave veze sa stvarnim ljudima.Mislite da dobro poznajete svoje roditelje,bracnog druga,svoju decu i prijatelje veoma dobro.Istina je da nemate pojma sta se desava u njihovom svetu-sta oni misle,sta oni osecaju,o cemu sanjaju.Onda dolazite do zakljucka da ne znate cak ni sebe,jer ste toliko dugo glumili da ste postali majstvor i pretvaranju da ste ono sto niste.Sa svescu o ovome uvidjate koliko je besmisleno reci:”Moja voljena osoba me ne razume.Niko vas ne razume.”Naravno da vas ne razumeju.Cak ni vi ne razumete sebe.Vasa licnost se neprestano menja,od jednog trenutka do drugog,u skladu sa ulogom koju igrate,u odnosu s drugim likovima u vasoj prici,u skladu s nacinom na koji sanjate u to vreme.Kod kuce,vi imate neku svoju odredjenu licnost.Na poslu,vasa licnost je potpuno drugacija,Sa vasim prijateljima se ponasate na jedan nacin,a sa prijateljicama na drugi.Ali citavog zivota ste unapred donosili zakljucke da vas drugi ljudi poznaju veoma dobro,i kad oni ne urade ono sto ocekujete,vi to shvatate licno,reagujete besno i koristite recd a stvorite mnogo sukoba i drame ni za sta.
Sada je lako razumeti zasto postoji toliko sukoba medju ljudima.Svet je naseljen milijardama sanjara koji NISU SVESNI da ljudi zive u sopstvenom svetu,sanjaju svoj san.S tacke gledista glavnog lika,koja je jedina tacka gledista,sve se vrti oko njega.Kada sporedni likovi kazu nesto sto ne odgovara njegovom uglu postatranja,on se ljuti i pokusava da odbrani svoj polozaj.Zeli da sporedni likovi budu onakvi kakvi on hoce da budu,a ako nisu takvi,on se oseca uvredjeno.On sve dozivljava licno.Sa svescu o ovome mozete doci do resenja,a ono je veoma jednostavno i logicno: ne shvatajte nista licno.Jednom kakda uvidite da nista sto oni kazu ili rade nije zbog vas,nije vazno ko o vama siri glasine,ko vas za nesto krivi,ko vas odbacuje ili se ne slaze s vasim stanovistem.Nijedan trac ne utice na vas.Cak se ne trudite da branite svoj ugao posmatranja.Jednostavno pustate da psi laju,a on ice zasigurno lajati,i lajati,i lajati.Pa sta?Sta god ljudi rekli ne utice na vas jer ste otporni na njihova shvatanja i emocionalni otrov.Otporni ste na grabljivice,na one koji koriste trac da povrede ostale ljude,na one koji zele da iskoriste druge kako bi sebe povredili
Ne shvatajte nista licno poruka je koja predstavlja,odlicno pomagalo za interakciju sa pripadnicima vase vrste,izmedju ljudi.I to je karta koja vas vodi pravo u licnu slobodu jer vise ne morate upravljati svojim zivotom prema misljenjima drugih osoba.To vas istinski oslobadja!Mozete raditi sta god pozelite,znajuci da sta god uradite nema nikakve veze ni sa kim osim sa vama.Vi ste jedina osoba koja treba da brine za pricu o vama samima.Svest o tome menja sve.SETITE SE,SVEST O ISTINI JE PRVI KORAK DO OVLADAVANJA SOBOM,A TO JE ONO STO UPRAVO SADA RADITE.Podsetili ste se sta je istina.
Sada kad razumete ovu istinu i kad ste svesni,kako vise ista mozete da shvatate licno?Jednom kad razumete da sva ljudska bica zive u svom svetu,u sopstvenom filmu,u snu,drugi sporazum j epravi zdrav razum: ne shvatajte nista licno.
Odlomak iz knjige Peti sporazum-Don Miguel Ruis
Zamislite da ste u dzinovskom trznom centru Sgde postoje stotine bioskopa.
Gledate oko sebe da vidite sta se prikazuje,i primecujete film sa svojim imenom u njemu.Neverovatno!Ulazite u bioskop i unutra nema nikog sem jedne osobe.Veoma tiho,pokusavajuci da je ne uznemirite,sedate pored te osobe koja vas cak i ne primecuje;svu svoju paznju usmerila je na film.Pogledate na platno,i kakvo iznenadjenje!Prepoznajete svaki lik u tom filmu-svoju majku,svog oca,bracu i sestre,svoje voljeno bice,decu ,prijatelje.Onda ugledate i glavnog junaka u filmu-vas!Vi ste zvezda filma i to je prica o vama.A ta osoba pored vas,pa,to ste takodje vi,gledate sebe kako glumite u filmu.Naravno,glavni junak je upravo onakav kakvi vi vrujete da ste,a tako je i sa svim sporednim likovima jer vi znate tu pricu o sebi.Posle nekog vremena,osecate kako vam se pomalo dosta svega ovoga cemu ste upravo prisustvovali,i odlucujete da odete u drugi bioskop.
I u ovom bioskopu je samo jedna osoba koja gleda film,i ni ona ne primecuje kad sednete pored nje.Pocnete da gledate film,i prepoznajete sve likove,ali vasa uloga ovog puta je sporedna.Ovo je prica o zivotu vase majke,i ona je ta koja gleda film usmerivsi na njega svu svoju paznju.Onda shvatate da majka nije ista ona osoba koja je bila u vasem filmu.Princip na koji ona prikazuje sebe potpuno je drugaciji,Rec je o nacinu na koji vasa majka zeli da je svi vide.Vi znate da to nije istinito.Ona prosto glumi.Ali onda shvatate da je to nacin na koji ona sebe dozivljava,i to je neka vrsta soka za vas.Zatim primecujete da lik koji ima vase lice nije ista osoba koja je bila u vasem filmu,Kazete sebi:"Ah,to nisam ja",ali sada mozete sagledati kako vas vidi vasa majka,sta misli u vezi s vama,a to je daleko od onoga sto vi mislite o sebi.Onda uocite lik svog oca,i kako ga vidi vasa majka,a to se mnogo razlikuje od onoga sto vi vidite.Potpuno je izvrnuto,kao i njeno opazanje svih drugih likova.Vidite nacin na koji majka vidi vase voljeno bice,i cak se pomalo naljutite na nju."Kako se usudjuje!".Ustajete i izlaztite iz sale.
Idete u sledeci bioskop,i tamo se prikazuje prica o vasim voljenim.Sada mozete uociti nacin na koji vas vasi voljeni dozivljavaju,i taj li je potpuno drugaciji od onog koji je bio u vasem filmu ili onog koji je bio u filmu vase majke,Shvatate nacin na koji vase voljeno bice vidi vasu decu,porodicu,vase prijatelje.Mozete da pratite kako osoba koju volite zeli da prikaze sebe,a to se razlikuje od onoga kako je vi vidite.Onda odlucite da odete na prikazivanje filmova vasih prijatelja,vasih braca i sestara,i otkrivate kako svi u svojim filmovima iskrivljuju likove.Nakon sto ste odgledali sve te filmove,odlucujete da se vratite u prvu salu i ponovo vidite sopstveni film.Posmatrate sebe kako glumite,ali vise ne verujete ni u sta;niste viste sigurni u vlastitu pricu jer ste shvatili da je to,ipak,samo prica.Sada znate da je to sto ste glumili celog zivota zaista bilo bespotrebno jer vas niko ne vidi onako kako biste vi zeleli.Jasno uocavate das vu dramu koja se odvija u vasem filmu zaprvo niko oko vas ne primecuje.Ocigledno je paznja svih usmerena na sopstvene filmove.Ljudi cak ne primecuju ni kad sedate pored njih u njihovom bioskopu!Glumci su svu panju usredsredili na svoju pricu,a to je jedna stvarnost u kojoj oni zive.Njihova paznja je toliko zauzeta licnom tvorevinom da cak ne opazaju ni sopstveno prisustvo-prisustvo onog ko posmatra njihov film.
U tom trenutku,za vas se sve menja.Nista vise nije isto,jer sada razumete sta se zaista desava.Ljudi zive u svom svetu,u vlastitom filmu,u svojoj prici.Oni ulazu svu svoju veru u tu pricu,i ona je z anjih istinita,ali to je relativna istina jer nije istina za vas.Sada mozete videti da se sva njihova misljenje o vama ticu lika koji zivi unjihovom filmu,a ne u vasem.Onaj kome sude umesto vas je lik koji oni stvaraju.Sta god ljudi mislili o vama zaista se tice samo slike koju imaju,a ta slika niste vi.U ovom trenutku jasno je da vas ljudi koje najvise volite zapravo ne poznaju,a ni vi njih ne poznajete.Jedina stvar koju znate o njima jeste ono sto verujete u vezi sa njima.Upoznati ste samo sa slikom koju ste stvorili,a ona nema nikakave veze sa stvarnim ljudima.Mislite da dobro poznajete svoje roditelje,bracnog druga,svoju decu i prijatelje veoma dobro.Istina je da nemate pojma sta se desava u njihovom svetu-sta oni misle,sta oni osecaju,o cemu sanjaju.Onda dolazite do zakljucka da ne znate cak ni sebe,jer ste toliko dugo glumili da ste postali majstvor i pretvaranju da ste ono sto niste.Sa svescu o ovome uvidjate koliko je besmisleno reci:”Moja voljena osoba me ne razume.Niko vas ne razume.”Naravno da vas ne razumeju.Cak ni vi ne razumete sebe.Vasa licnost se neprestano menja,od jednog trenutka do drugog,u skladu sa ulogom koju igrate,u odnosu s drugim likovima u vasoj prici,u skladu s nacinom na koji sanjate u to vreme.Kod kuce,vi imate neku svoju odredjenu licnost.Na poslu,vasa licnost je potpuno drugacija,Sa vasim prijateljima se ponasate na jedan nacin,a sa prijateljicama na drugi.Ali citavog zivota ste unapred donosili zakljucke da vas drugi ljudi poznaju veoma dobro,i kad oni ne urade ono sto ocekujete,vi to shvatate licno,reagujete besno i koristite recd a stvorite mnogo sukoba i drame ni za sta.
Sada je lako razumeti zasto postoji toliko sukoba medju ljudima.Svet je naseljen milijardama sanjara koji NISU SVESNI da ljudi zive u sopstvenom svetu,sanjaju svoj san.S tacke gledista glavnog lika,koja je jedina tacka gledista,sve se vrti oko njega.Kada sporedni likovi kazu nesto sto ne odgovara njegovom uglu postatranja,on se ljuti i pokusava da odbrani svoj polozaj.Zeli da sporedni likovi budu onakvi kakvi on hoce da budu,a ako nisu takvi,on se oseca uvredjeno.On sve dozivljava licno.Sa svescu o ovome mozete doci do resenja,a ono je veoma jednostavno i logicno: ne shvatajte nista licno.Jednom kakda uvidite da nista sto oni kazu ili rade nije zbog vas,nije vazno ko o vama siri glasine,ko vas za nesto krivi,ko vas odbacuje ili se ne slaze s vasim stanovistem.Nijedan trac ne utice na vas.Cak se ne trudite da branite svoj ugao posmatranja.Jednostavno pustate da psi laju,a on ice zasigurno lajati,i lajati,i lajati.Pa sta?Sta god ljudi rekli ne utice na vas jer ste otporni na njihova shvatanja i emocionalni otrov.Otporni ste na grabljivice,na one koji koriste trac da povrede ostale ljude,na one koji zele da iskoriste druge kako bi sebe povredili
Ne shvatajte nista licno poruka je koja predstavlja,odlicno pomagalo za interakciju sa pripadnicima vase vrste,izmedju ljudi.I to je karta koja vas vodi pravo u licnu slobodu jer vise ne morate upravljati svojim zivotom prema misljenjima drugih osoba.To vas istinski oslobadja!Mozete raditi sta god pozelite,znajuci da sta god uradite nema nikakve veze ni sa kim osim sa vama.Vi ste jedina osoba koja treba da brine za pricu o vama samima.Svest o tome menja sve.SETITE SE,SVEST O ISTINI JE PRVI KORAK DO OVLADAVANJA SOBOM,A TO JE ONO STO UPRAVO SADA RADITE.Podsetili ste se sta je istina.
Sada kad razumete ovu istinu i kad ste svesni,kako vise ista mozete da shvatate licno?Jednom kad razumete da sva ljudska bica zive u svom svetu,u sopstvenom filmu,u snu,drugi sporazum j epravi zdrav razum: ne shvatajte nista licno.
Odlomak iz knjige Peti sporazum-Don Miguel Ruis
понедељак, 18. октобар 2010.
Celestinsko proročanstvo - uvidi
I uvid
- Iskazuje se se se kao duboki osećaj nemira.
Počinjemo na kratko primećivati drugačije vrste iskustva, snažnijeg i nadahnjujućeg. Ali ne znamo šta je to iskustvo i kako da ga učinimo trajnim, pa kad prođe, osećamo se nezadovoljni i nemirni zbog života, koji nam se ponovo čini običnim.
Dolazi do borbe ega sa drugim osobama.
Taj je problem privremen i nestaće. Napokon postajemo svesni toga šta zapravo tražimo, a to je drugo značajnije iskustvo. Kada ga shvatimo u potpunosti dosegnućemo I uvid.
On se događa kada postanemo svesni podudarnosti u našim životima.
II uvid
- Odnosi se na tačnije objašnjenje nedavne istorije i dodatno razjašnjava promenu.
Možemo upreti prstom u tačku gde upadamo mi, u dužem razvoju civilizacije i to nam daje osećaj za smer u kom idemo. Usmerava našu sadašnju svest u širu istorijsku perspektivu.
Da bi razumeli istoriju, moramo shvatiti kako je nastao naš svakodnevni pogled na svet, kako ga je stvorila stvarnost ljudi koji su živeli pre nas.
Drugi uvid učinio je našu novu svest neodgodivom. Došli smo do vrha naše kulturne svrhe. Istraživači su odaslani u svet, koristeći se naučnim metodama da bi otkrili značenje ljudskog života na ovoj planeti.
Preostali uvidi predstavljaju odgovore koji napokon stižu. Nalazi nauke: fizike, psihologije, misticizma i religije stapaju se u novu sintezu, osnovanu na primećivanju podudarnosti.
III uvid
- Opisuje shvatanje fizičkog sveta.
Ljudi će naučiti primećivati ono što je pre bio nevidljivi oblik energije. Treći uvid pruža promenjeno razumevanje fizičkog svemira. Opažanje lepote je vrsta barometra koji svakome od nas pokazuje koliko je blizu stvarnom primećivanju energije. Kad nas nešto pogodi kao lepo, pokazuje se prisutnije, oštrije u obliku i živahnosti boja. Ističe se.
Sledeći nivo percepcije jeste uočavanje energetskog polja koje okružuje sve.
IV uvid
- Borba za energiju.
Vremenom ćemo mi ljudi sagledati kako se svemir sastoji od jedne dinamične energije koja nas održava i koja odgovara na naša pitanja. No, videćemo i da smo bili isključeni iz tog većeg izvora energije, da smo se otkinuli od njega i zato se osećali slabima, nesigurnima, kao da nam nešto nedostaje.
Suočeni sa tim nedostatkom nesvesno je usledila psihološka borba,krademo od drugih.
V uvid
- Govori o našem nedostatku energije i kao ga izlečiti, spajanjem sa višim izvorom.
Svemir nam može pružiti sve što trebamo, samo ako se možemo prema njemu otvoriti. Kad se svesno ispunimo energijom, ona izaziva podudarnosti, a one nam pomažu ostvariti taj nivo za stalno.
VI uvid
- Bavi se preprekama koje još moramo savladati pre nego što se povežemo energijom za stalno.
Moramo se suočiti sa sopstvenim načinom i običajem na koji kontrolišemo druge ljude. To je naš posebni postupak kontrolisanja drugih, nešto što smo naučili u detinjstvu kako bi privukli pažnju i energiju i tu smo zapeli. To je naša nesvesna drama kontrole. Prvi korak je osvešćivanje lične drame. Ništa se ne može nastaviti dok ne pogledamo sami sebe i ne otkrijemo šta činimo kako bi manipulisali energijom.
Moramo videti kako je u detinjstvu stvoren taj običaj.
Postoje četiri vrste ljudi stvoreni u detinjstvu.
- ispitivač, zastrašivač, povučen i jadnik.
Povučeni stvaraju ispitivače - zastrašivači stvaraju jadnike Ili opet zastrašivače. Da bi otkrili svoje pravo ja, morate priznati da je vaše pravo ja počelo iz položaja između istina oba roditelja.
Zato ste tamo rođeni; da bi stekli viši pogled na ono što oni zastupaju. Vaša životna staza vodi do otkrivanja istine koja je viša sinteza onoga u što su njih dvoje verovali.Ćitav vaš život sastojaće se od traženja življenja u kojem ćete sami sebe moći oplemeniti. Sagledajte svoj život kao jednu priču, od rođenja do sada, i videćete kako je došlo do toga da ste tu gde jeste. Vaši prijatelji, podudarnosti koje su se dogodile u vašem životu nekuda vas vode.
Da bi emocionalno napredovali, moramo se povezati sa dovoljno energije, kako bi progledali kroz našu jaku dramu kontrole, ono što nazivamo prinudnim i krenuli prema nečemu što će biti duhovni proces onaj koji smo celo to vreme pokušavali shvatiti. Kad u potpunosti usvojimo ovaj pogled dostići ćemo čistu svest o našem duhovnom putu.
VII uvid
- Govori o procesu sopstvene svesne evolucije, o ostajanju budnim prema svakoj podudarnosti, o svakom odgovoru koji nam daje svemir. Dalje govori o načinu na koji nas stvari zaskaču, o načinu kako se određene pomisli javljaju poput vodiča. Ne vode nas samo snovi. Vode nas i misli i dnevna sanjarenja.
Pokažu nam prizor, događaj i ako u tom trenutku obratimo pažnju na to možemo biti spremni na taj trenutak u našem životu. Tih misli ima više nego što smo ih svesni. Da bismo ih prepoznali, moramo zauzeti položaj posmatrača.
Kad se misao pojavi, moramo pitati zašto ; zašto baš u ovom trenutku; kakve veze ima sa mojim životnim pitanjima. Kao posmatrači rešili smo se potrebe da sve kontrolišemo. To nas postavlja u tok evolucije. Negativne misli treba zaustaviti čim se pojave ili im dati sliku sa dobrim ishodom.
VIII uvid 1.deo
- Objašnjava kako možemo pomoći drugima kada nam pružaju odgovore koje tražimo.Pri tom, opisuje potpuno novu etiku toga kako bi ljudi trebali postupati jedni sa drugima i kako bi olakšali naš zajednički razvoj. Osmi uvid upozorava nas na prestanak razvoja .......
To se događa kad postanete zavisni o drugoj osobi.
Govori o korišćenju energije na nov način, kada se ophodimo sa ljudima uopšteno, ali počinje sa decom. Decu trebamo gledati takve kakvi stvarno jesu, kao krajnje tačke evolucije koja nas vodi napred. Deci je potrebna naša energija i to bez ikakvih uslova kako bi naučila kako da se razvijaju. Najgore što se deci može učiniti jeste da im se oduzme energija dok ih ispravljamo.
To je ono što stvara dramu kontrole .
Te manipulacije mogu se izbeći ako im se da sva potrebna energija bez obzira na okolnosti. To znači da moraju biti uključena u sve razgovore posebno u one koji se tiču njih. Istaknuta je i važnost broja dece. Jedna odrasla osoba može usredsrediti i pružiti pažnju samo jednom detetu u nekom vremenu. Ako je broj dece veći od broja odraslih, odrasli ne mogu dati dosta energije i deca se počinju takmičiti međusobno za vreme odraslih. Kad neko nauči kako da bude čist i kako se može uključiti u svoj razvoj,u trenutku može biti zaustavljen zbog zavisnosti o drugoj osobi. Ideja zavisnosti,kako se spominje u Rukopisu,objašnjava zašto se u ljubavnim vezama javlja borba za moći.
Oduvek se pitamo šta je uzrok završetku sjaja i euforije ljubavi, zašto se odjednom pretvara u sukob? Sada to znamo.
To je rezultat načina na koji teče energija između određenih osoba. Kad se pojavi ljubav dve osobe daju jedna drugoj energiju nesvesno i obe se osjećaju bodro i uzvišeno.
To ushićenje nazivamo "zaljubljenost".
VIII uvid 2. deo
Nažalost, kad jednom počnu očekivati da taj osećaj stiže od druge osobe, ljudi se odvoje od energije svemira i počinju se sve više oslanjati na energiju onog drugog - samo sad se čini da je više nema dovoljno i zato prestaju davati međusobno energiju, te se vraćaju svojim dramama, pokušavajući kontrolisati jedno drugo i prigrabiti energiju za sebe.
U tom trenutku odnos se pretvara u uobičajenu borbu za moć. Problem počinje u počecima naše porodice. Zbog takmičenja oko energije u porodici, niko od nas nije bio u stanju dovršiti jedan važan polni proces.Nismo bili u stanju usvojiti svoju suprotnu polnu aspekt.
Uzrok moguće zavisnosti o nekoj osobi suprotnog pola leži u tome što nam još nije dostupna ta ista energija u nama. A ako se prerano spojimo sa drugom osobom tj. ljudskim izvorom, blokiramo svemirski izvor. Podsetite se na odnos kćer-otac, sin-majka. Zanimljivo je to što deca naslućuju da bi ta energija zapravo trebala biti njihova i da bi trebali sa njom upravljati po svojoj volji.
Zato dolazi do dečje manipulacije sa roditeljem.
Npr. žensko dete misli da je njen otac čaroban i savršen, sposoban ispuniti svaki njen hir. U porodici koja nije idealna to rađa sukobom između dece i roditelja suprotnog pola i stvaraju se drame kontrole, samo da bi se dobila energija. U idealnoj porodici, otac će svojoj kćerki davati svu ljubav bez uslova i takmičenja. I tako zbog tog takmičenja, svi smo zapeli na tom stepenu, na kom tražimo svoju energiju suprotnog pola, za koju mislimo da je idealna i da je možemo seksualno posedovati.
Dok ne naučimo kako izbeći direktan izvor druge osobe, hodamo uokolo u napola dovršenom krugu. Poput slova C .
I druga osoba izgleda tako.
Kad se spojimo, krug se zatvara, što nam daje osjećaj ushićenja i energije, osećaj potpunosti kakav daje i puna povezanost sa svemirom.
To je klasičan odnos međusobne zavisnosti, gde nastaje masa problema; zbog dve glave i dva ega. A niko ne želi biti podložan drugom.
Ako dostignemo celi krug (O), kad se romantično povežemo sa drugom celovitom osobom, stvaramo NAD-OSOBU........ali to nas nikad ne odvlači sa puta našeg ličnog razvoja.
Kako to učiniti?
Opirući se osećaju ljubavi na prvi pogled na neko vreme, učenjem platonske ljubavi prema pripadnicima suprotnog pola.
Zapamtite: takav odnos možete imati samo sa osobama koje će se potpuno otvoriti, reći vam kako i zašto nešto čine. Shvativši kakvi su stvarno iznutra, čovek ruši svoje sopstvene fantazijske projekcije o tom polu i to nas oslobađa i ponovo spaja sa svemirom . Njega ili nju treba imati "iznutra".
Dvoje ili više ljudi koji rade zajedno, mogu dostići neverojatne vrhunce dok izgrađuju jedno drugo i to im se odmah vraća. Stvarna projekcija energije ne traži odanost ili naviku. Oboje naprosto oćekuju "poruke".
Završna reč VIII uvida glasi:
- Ako pazimo na to sa kim ćemo razgovarati, onda dobijamo odgovore koje tražimo. Tako u razvijenoj grupi u određenom trenutku samo jedna osoba ima najjaču ideju. Svi sesno usmeravaju svoju energiju ka toj osobi pomažući joj da tu ideju iznese sa najvećom jasnoćom. Ako se potpuno usmerite na to što se priča, osetićete kad je red na vas i ideja će vam sama pasti na pamet.
Ključ za taj proces jeste progovoriti kad je vaš trenutak i odaslati energiju kad je vreme nekog drugog. Svako duže pričanje od potrebnog, monopolizujegrupu od te osobe. Ne dobiju se potrebne poruke....Važno je kako ljudi bivaju isključeni. Kad nam se neko ne sviđa ili kad se osjećamo ugroženi od nekog, prirodna je sklonost da se usredsredimo na ono što nam smeta. Istog trenutka, uzimamo joj energiju i u stvari joj štetimo.
Trebamo uočiti dublju lepotu te osobe i pružiti joj energiju.
Međusobno činimo jedni druge starima, nasilničkim ponašanjem, nezamislivom brzinom.
IX uvid
-Nalazi se u Celestinskim ruševinama. Te hramove izgradile su Maje a nakon njih Inke. To je samo rađanje kulture.
Uvid objašnjava kako će se ljudska kultura promeniti u idućem veku a što će biti posledica svesnog razvoja. Smanjićemo dobrovoljno svoj broj na zemlji kako bi svi mogli živeti na najjačim i najlepšim mestima. Među petstogodišnjim stablima i pažljivo obrađenim baštama, no u blizini, pogodnoj za putovanje, urbanih područja neverovatnih tehnoloških čuda. Vođeni svojom intuicijom, svi će znati šta činiti i kada to činiti, i sve će biti međusobno usklađeno.
Niko neće trošiti neumereno, jer ćemo prevladati potrebu za posedovanjem i kontrolisanjem zbog sigurnosti. Život će se ticati nečeg drugog; ushićenjem primanja slutnji i pažljivim posmatranjem odvijanja naših sudbina.
Svi ćemo usporiti i postati budniji. Rukopis kaže da će ljudi menjati više puta svoje zanimanje u skladu svog napredovanja. A što se tiče novca i davanjauopšteno, kad počnemo stalno davati, uvek ćemo još više dobijati, više nego što možemo dati. A naši darovi trebali bi ići osobama koje su nam dale duhovnu istinu. Svemir ih je poslao ka nama, moramo mu i vratiti.
Tako ćemo se izvući iz poslova koji nas ograničavaju i nadopuniti svoje prihode.
Sledi iz svega toga; naš nivo energije se diže, podiže se i nivo vibracije u atomima naših tela, postajemo lakši, duhovno čistiji.
Cele skupine ljudi, kada dosegnu određeni nivo, odjednom će postati nevidljive onima koji još vibriraju na nižem nivou.
Samo će nestati osećajući se lakšima.
To će se dogoditi većini ljudi u predstojećem periodu.
- Iskazuje se se se kao duboki osećaj nemira.
Počinjemo na kratko primećivati drugačije vrste iskustva, snažnijeg i nadahnjujućeg. Ali ne znamo šta je to iskustvo i kako da ga učinimo trajnim, pa kad prođe, osećamo se nezadovoljni i nemirni zbog života, koji nam se ponovo čini običnim.
Dolazi do borbe ega sa drugim osobama.
Taj je problem privremen i nestaće. Napokon postajemo svesni toga šta zapravo tražimo, a to je drugo značajnije iskustvo. Kada ga shvatimo u potpunosti dosegnućemo I uvid.
On se događa kada postanemo svesni podudarnosti u našim životima.
II uvid
- Odnosi se na tačnije objašnjenje nedavne istorije i dodatno razjašnjava promenu.
Možemo upreti prstom u tačku gde upadamo mi, u dužem razvoju civilizacije i to nam daje osećaj za smer u kom idemo. Usmerava našu sadašnju svest u širu istorijsku perspektivu.
Da bi razumeli istoriju, moramo shvatiti kako je nastao naš svakodnevni pogled na svet, kako ga je stvorila stvarnost ljudi koji su živeli pre nas.
Drugi uvid učinio je našu novu svest neodgodivom. Došli smo do vrha naše kulturne svrhe. Istraživači su odaslani u svet, koristeći se naučnim metodama da bi otkrili značenje ljudskog života na ovoj planeti.
Preostali uvidi predstavljaju odgovore koji napokon stižu. Nalazi nauke: fizike, psihologije, misticizma i religije stapaju se u novu sintezu, osnovanu na primećivanju podudarnosti.
III uvid
- Opisuje shvatanje fizičkog sveta.
Ljudi će naučiti primećivati ono što je pre bio nevidljivi oblik energije. Treći uvid pruža promenjeno razumevanje fizičkog svemira. Opažanje lepote je vrsta barometra koji svakome od nas pokazuje koliko je blizu stvarnom primećivanju energije. Kad nas nešto pogodi kao lepo, pokazuje se prisutnije, oštrije u obliku i živahnosti boja. Ističe se.
Sledeći nivo percepcije jeste uočavanje energetskog polja koje okružuje sve.
IV uvid
- Borba za energiju.
Vremenom ćemo mi ljudi sagledati kako se svemir sastoji od jedne dinamične energije koja nas održava i koja odgovara na naša pitanja. No, videćemo i da smo bili isključeni iz tog većeg izvora energije, da smo se otkinuli od njega i zato se osećali slabima, nesigurnima, kao da nam nešto nedostaje.
Suočeni sa tim nedostatkom nesvesno je usledila psihološka borba,krademo od drugih.
V uvid
- Govori o našem nedostatku energije i kao ga izlečiti, spajanjem sa višim izvorom.
Svemir nam može pružiti sve što trebamo, samo ako se možemo prema njemu otvoriti. Kad se svesno ispunimo energijom, ona izaziva podudarnosti, a one nam pomažu ostvariti taj nivo za stalno.
VI uvid
- Bavi se preprekama koje još moramo savladati pre nego što se povežemo energijom za stalno.
Moramo se suočiti sa sopstvenim načinom i običajem na koji kontrolišemo druge ljude. To je naš posebni postupak kontrolisanja drugih, nešto što smo naučili u detinjstvu kako bi privukli pažnju i energiju i tu smo zapeli. To je naša nesvesna drama kontrole. Prvi korak je osvešćivanje lične drame. Ništa se ne može nastaviti dok ne pogledamo sami sebe i ne otkrijemo šta činimo kako bi manipulisali energijom.
Moramo videti kako je u detinjstvu stvoren taj običaj.
Postoje četiri vrste ljudi stvoreni u detinjstvu.
- ispitivač, zastrašivač, povučen i jadnik.
Povučeni stvaraju ispitivače - zastrašivači stvaraju jadnike Ili opet zastrašivače. Da bi otkrili svoje pravo ja, morate priznati da je vaše pravo ja počelo iz položaja između istina oba roditelja.
Zato ste tamo rođeni; da bi stekli viši pogled na ono što oni zastupaju. Vaša životna staza vodi do otkrivanja istine koja je viša sinteza onoga u što su njih dvoje verovali.Ćitav vaš život sastojaće se od traženja življenja u kojem ćete sami sebe moći oplemeniti. Sagledajte svoj život kao jednu priču, od rođenja do sada, i videćete kako je došlo do toga da ste tu gde jeste. Vaši prijatelji, podudarnosti koje su se dogodile u vašem životu nekuda vas vode.
Da bi emocionalno napredovali, moramo se povezati sa dovoljno energije, kako bi progledali kroz našu jaku dramu kontrole, ono što nazivamo prinudnim i krenuli prema nečemu što će biti duhovni proces onaj koji smo celo to vreme pokušavali shvatiti. Kad u potpunosti usvojimo ovaj pogled dostići ćemo čistu svest o našem duhovnom putu.
VII uvid
- Govori o procesu sopstvene svesne evolucije, o ostajanju budnim prema svakoj podudarnosti, o svakom odgovoru koji nam daje svemir. Dalje govori o načinu na koji nas stvari zaskaču, o načinu kako se određene pomisli javljaju poput vodiča. Ne vode nas samo snovi. Vode nas i misli i dnevna sanjarenja.
Pokažu nam prizor, događaj i ako u tom trenutku obratimo pažnju na to možemo biti spremni na taj trenutak u našem životu. Tih misli ima više nego što smo ih svesni. Da bismo ih prepoznali, moramo zauzeti položaj posmatrača.
Kad se misao pojavi, moramo pitati zašto ; zašto baš u ovom trenutku; kakve veze ima sa mojim životnim pitanjima. Kao posmatrači rešili smo se potrebe da sve kontrolišemo. To nas postavlja u tok evolucije. Negativne misli treba zaustaviti čim se pojave ili im dati sliku sa dobrim ishodom.
VIII uvid 1.deo
- Objašnjava kako možemo pomoći drugima kada nam pružaju odgovore koje tražimo.Pri tom, opisuje potpuno novu etiku toga kako bi ljudi trebali postupati jedni sa drugima i kako bi olakšali naš zajednički razvoj. Osmi uvid upozorava nas na prestanak razvoja .......
To se događa kad postanete zavisni o drugoj osobi.
Govori o korišćenju energije na nov način, kada se ophodimo sa ljudima uopšteno, ali počinje sa decom. Decu trebamo gledati takve kakvi stvarno jesu, kao krajnje tačke evolucije koja nas vodi napred. Deci je potrebna naša energija i to bez ikakvih uslova kako bi naučila kako da se razvijaju. Najgore što se deci može učiniti jeste da im se oduzme energija dok ih ispravljamo.
To je ono što stvara dramu kontrole .
Te manipulacije mogu se izbeći ako im se da sva potrebna energija bez obzira na okolnosti. To znači da moraju biti uključena u sve razgovore posebno u one koji se tiču njih. Istaknuta je i važnost broja dece. Jedna odrasla osoba može usredsrediti i pružiti pažnju samo jednom detetu u nekom vremenu. Ako je broj dece veći od broja odraslih, odrasli ne mogu dati dosta energije i deca se počinju takmičiti međusobno za vreme odraslih. Kad neko nauči kako da bude čist i kako se može uključiti u svoj razvoj,u trenutku može biti zaustavljen zbog zavisnosti o drugoj osobi. Ideja zavisnosti,kako se spominje u Rukopisu,objašnjava zašto se u ljubavnim vezama javlja borba za moći.
Oduvek se pitamo šta je uzrok završetku sjaja i euforije ljubavi, zašto se odjednom pretvara u sukob? Sada to znamo.
To je rezultat načina na koji teče energija između određenih osoba. Kad se pojavi ljubav dve osobe daju jedna drugoj energiju nesvesno i obe se osjećaju bodro i uzvišeno.
To ushićenje nazivamo "zaljubljenost".
VIII uvid 2. deo
Nažalost, kad jednom počnu očekivati da taj osećaj stiže od druge osobe, ljudi se odvoje od energije svemira i počinju se sve više oslanjati na energiju onog drugog - samo sad se čini da je više nema dovoljno i zato prestaju davati međusobno energiju, te se vraćaju svojim dramama, pokušavajući kontrolisati jedno drugo i prigrabiti energiju za sebe.
U tom trenutku odnos se pretvara u uobičajenu borbu za moć. Problem počinje u počecima naše porodice. Zbog takmičenja oko energije u porodici, niko od nas nije bio u stanju dovršiti jedan važan polni proces.Nismo bili u stanju usvojiti svoju suprotnu polnu aspekt.
Uzrok moguće zavisnosti o nekoj osobi suprotnog pola leži u tome što nam još nije dostupna ta ista energija u nama. A ako se prerano spojimo sa drugom osobom tj. ljudskim izvorom, blokiramo svemirski izvor. Podsetite se na odnos kćer-otac, sin-majka. Zanimljivo je to što deca naslućuju da bi ta energija zapravo trebala biti njihova i da bi trebali sa njom upravljati po svojoj volji.
Zato dolazi do dečje manipulacije sa roditeljem.
Npr. žensko dete misli da je njen otac čaroban i savršen, sposoban ispuniti svaki njen hir. U porodici koja nije idealna to rađa sukobom između dece i roditelja suprotnog pola i stvaraju se drame kontrole, samo da bi se dobila energija. U idealnoj porodici, otac će svojoj kćerki davati svu ljubav bez uslova i takmičenja. I tako zbog tog takmičenja, svi smo zapeli na tom stepenu, na kom tražimo svoju energiju suprotnog pola, za koju mislimo da je idealna i da je možemo seksualno posedovati.
Dok ne naučimo kako izbeći direktan izvor druge osobe, hodamo uokolo u napola dovršenom krugu. Poput slova C .
I druga osoba izgleda tako.
Kad se spojimo, krug se zatvara, što nam daje osjećaj ushićenja i energije, osećaj potpunosti kakav daje i puna povezanost sa svemirom.
To je klasičan odnos međusobne zavisnosti, gde nastaje masa problema; zbog dve glave i dva ega. A niko ne želi biti podložan drugom.
Ako dostignemo celi krug (O), kad se romantično povežemo sa drugom celovitom osobom, stvaramo NAD-OSOBU........ali to nas nikad ne odvlači sa puta našeg ličnog razvoja.
Kako to učiniti?
Opirući se osećaju ljubavi na prvi pogled na neko vreme, učenjem platonske ljubavi prema pripadnicima suprotnog pola.
Zapamtite: takav odnos možete imati samo sa osobama koje će se potpuno otvoriti, reći vam kako i zašto nešto čine. Shvativši kakvi su stvarno iznutra, čovek ruši svoje sopstvene fantazijske projekcije o tom polu i to nas oslobađa i ponovo spaja sa svemirom . Njega ili nju treba imati "iznutra".
Dvoje ili više ljudi koji rade zajedno, mogu dostići neverojatne vrhunce dok izgrađuju jedno drugo i to im se odmah vraća. Stvarna projekcija energije ne traži odanost ili naviku. Oboje naprosto oćekuju "poruke".
Završna reč VIII uvida glasi:
- Ako pazimo na to sa kim ćemo razgovarati, onda dobijamo odgovore koje tražimo. Tako u razvijenoj grupi u određenom trenutku samo jedna osoba ima najjaču ideju. Svi sesno usmeravaju svoju energiju ka toj osobi pomažući joj da tu ideju iznese sa najvećom jasnoćom. Ako se potpuno usmerite na to što se priča, osetićete kad je red na vas i ideja će vam sama pasti na pamet.
Ključ za taj proces jeste progovoriti kad je vaš trenutak i odaslati energiju kad je vreme nekog drugog. Svako duže pričanje od potrebnog, monopolizujegrupu od te osobe. Ne dobiju se potrebne poruke....Važno je kako ljudi bivaju isključeni. Kad nam se neko ne sviđa ili kad se osjećamo ugroženi od nekog, prirodna je sklonost da se usredsredimo na ono što nam smeta. Istog trenutka, uzimamo joj energiju i u stvari joj štetimo.
Trebamo uočiti dublju lepotu te osobe i pružiti joj energiju.
Međusobno činimo jedni druge starima, nasilničkim ponašanjem, nezamislivom brzinom.
IX uvid
-Nalazi se u Celestinskim ruševinama. Te hramove izgradile su Maje a nakon njih Inke. To je samo rađanje kulture.
Uvid objašnjava kako će se ljudska kultura promeniti u idućem veku a što će biti posledica svesnog razvoja. Smanjićemo dobrovoljno svoj broj na zemlji kako bi svi mogli živeti na najjačim i najlepšim mestima. Među petstogodišnjim stablima i pažljivo obrađenim baštama, no u blizini, pogodnoj za putovanje, urbanih područja neverovatnih tehnoloških čuda. Vođeni svojom intuicijom, svi će znati šta činiti i kada to činiti, i sve će biti međusobno usklađeno.
Niko neće trošiti neumereno, jer ćemo prevladati potrebu za posedovanjem i kontrolisanjem zbog sigurnosti. Život će se ticati nečeg drugog; ushićenjem primanja slutnji i pažljivim posmatranjem odvijanja naših sudbina.
Svi ćemo usporiti i postati budniji. Rukopis kaže da će ljudi menjati više puta svoje zanimanje u skladu svog napredovanja. A što se tiče novca i davanjauopšteno, kad počnemo stalno davati, uvek ćemo još više dobijati, više nego što možemo dati. A naši darovi trebali bi ići osobama koje su nam dale duhovnu istinu. Svemir ih je poslao ka nama, moramo mu i vratiti.
Tako ćemo se izvući iz poslova koji nas ograničavaju i nadopuniti svoje prihode.
Sledi iz svega toga; naš nivo energije se diže, podiže se i nivo vibracije u atomima naših tela, postajemo lakši, duhovno čistiji.
Cele skupine ljudi, kada dosegnu određeni nivo, odjednom će postati nevidljive onima koji još vibriraju na nižem nivou.
Samo će nestati osećajući se lakšima.
To će se dogoditi većini ljudi u predstojećem periodu.
недеља, 17. октобар 2010.
Glas znanja - Don Miguel Ruis
Don Miguel Ruis
Priča ispričana iz drugačijeg ugla Don Miguel Ruis i Dženet Mils
Priča o Adamu i Evi je predivna, drevna legenda koju svi dobro znaju. Meni je to jedna od omiljenih priča, jer svojom simbolikom objašnjava ono što ću ja pokušati da objasnim recima.
Premda je kao dete nisam razumeo, priča o Adamu i Evi zasnovana je na apsolutnoj istini. To je jedno od najvećih svetskih učenja, ali mislim da ga mnogi ljudi ne shvataju. Sada ću vam ispričati tu priču iz drugačijeg ugla, možda iz ugla onoga ko ju je stvorio.Ta priča govori o vama i meni. To je priča o nama. To je priča o čitavom čovečanstvu jer, kao što znate, čovečanstvo je samo jedno živo biće: muškarac, žena - svi smo jedno. U ovoj priči, nazivamo se Adamom i Evom, i mi smo prvobitni ljudi.Priča počinje u doba kada smo bili nevini, pre nego što smo zatvorili svoje duhovno oko, što znači pre mnogo hiljada godina. Nekada smo živeli u „raju“, u rajskom vrtu, i to je bio raj na zemlji. Raj postoji onda kada je naše duhovno oko otvoreno. To je mesto gde vladaju sreća i mir, sloboda i beskrajna ljubav.
Za nas - Adama i Evu - ljubav je bila najvažnija. Međusobno smo se voleli i poštovali i živeli u savršenom skladu sa celim svetom. Naš odnos s Bogom, našim Tvorcem, bio je prepun ljubavi, što znači da smo neprestano komunicirali s njim i on sa nama. Bilo je nezamislivo plašiti se Boga, onoga ko nas je stvorio. Naš Tvorac je bio Bog ljubavi i pravde i verovali smo u njega. Bog nam je dao potpunu slobodu, i mi smo slobodnom voljom voleli sve Što postoji i u svemu uživali. Život u raju je predivan. Prvobitni ljudi su sve posmatrali očima istine, onako kako jeste, i sve su voleli. To nam je nekada bilo sasvim svojstveno.Legenda kaže da su usred rajskog vrta rasla dva drveta. Jedno je bilo drvo života iz kojeg je sve nastalo, a drugo drvo smrti, poznatije kao drvo znanja. Drvo znanja je bilo predivno stablo sa sočnim i veoma primamljivim plodovima. Ali Bog nam je rekao: „Ne prilazite drvetu znanja. Ako pojedete plod tog drveta, mogli biste umreti."
Naravno, nema problema. Samo što je čovek po prirodi ljubopitljiv, i poželeli smo da bolje zagledamo to drvo. Ako se dobro sećate ove priče, već znate ko je živeo u tom drvetu. U drvetu znanja živela je ogromna zmija, prepuna otrova. Zmija je samo simbol onoga što su Tolteci nazivali Parazitom, a možete da pretpostavite i zašto.Priča kaže da je zmija nastanjena u tom drvetu bila pali anđeo, koji je nekada bio najlepši medu anđelima. Kao što znate, anđeli prenose božje poruke - poruke istine i ljubavi. Ali, ko zna zašto, taj pali anđeo više nije prenosio poruke ljubavi, što znači da je prenosio pogrešne poruke. Poruka palog anđela bio je strah umesto ljubavi, laž umesto istine. Zapravo, ta priča opisuje palog anđela kao kneza laži, što znači da je on bio večiti lažov. Svaka njegova reč bila je laž.Prema ovoj priči knez laži živeo je u drvetu znanja, a plod tog drveta, znanje, bio je zatrovan lažima. Mi smo prišli tom drvetu i stupili u razgovor s knezom laži. Bili smo nevini. Nismo znali. Verovali smo svima. A on je bio knez laži, prvi pripovedač, veoma bistar. Sad priča postaje još zanimljivija, jer je i sama ta zmija imala sopstvenu priču.
Taj pali anđeo je pričao, pričao i pričao, a mi smo slušali, slušali i slušali. Kao što znate, dok smo još mali, žudno slušamo bakine i dekine priče. Tako učimo, a to je veoma primamljivo; želimo da saznajemo sve više. Ali tada je pričao knez laži. Bez imalo sumnje - on je lagao, a njegove laži su nas zavele. Poverovali smo u priču palog anđela i time načinili veliku grešku. To znači pojesti plod s drveta znanja. Mi smo se složili s njim i njegove reči smatrali istinom. Poverovali smo u laži; uložili smo u njih svoju veru.Zagrizavši tu jabuku, sa znanjem smo progutali i laži. Šta se dešava kad progutamo laž? Poverujemo u nju, i gle! Sada ta laž živi u nama. To je lako razumeti. Naš um je veoma plodno tle za sve pojmove, ideje i mišljenja. Ako nam neko ispriča laž i mi poverujemo u nju, ta laž pušta korenje u našem umu. Tu može da raste i jača, baš kao drvo. I jedna jedina sitna laž može biti veoma zarazna, i širiti seme kada je podelimo s drugima. Pa, te laži su ušle u naš um i u njemu stvorile čitavo drvo znanja, sačinjeno od svega onoga što znamo. Ali šta to mi znamo? Uglavnom laži.
Drvo znanja je moćan simbol. Legenda kaže da će onaj ko pojede plod s drveta znanja spoznati dobro i zlo; saznaće šta je pravedno a šta nepravedno, šta je lepo a šta ružno. Skupiće sve to znanje u sebi i početi da prosuđuje. Pa, upravo to se desilo u našoj glavi. Simbolika jabuke je u tome što je svaki pojam, svaka laž, baš kao voćka sa semenom. Kada spustimo voćku u plodno tle, iz semena se rada drugo drvo.Sada svako od nas ima svoje drvo znanja, a to je naš sopstveni sistem verovanja. Drvo znanja predstavlja strukturu naših verovanja. Svi pojmovi i mišljenja su grane tog drveta, i na kraju se oblikuje čitavo drvo znanja. Čim ono oživi u našem umu, u njemu počinje jasno da odjekuje glas palog anđela. Taj isti pali anđeo, knez laži, živi u našem umu. S toltečkog stanovišta, Parazit je živeo u voćki; mi smo pojeli voćku i Parazit je ušao u nas. Sada Parazit živi našim životom. Taj pripovedač, Parazit, rođen je u našoj glavi i živi u njoj, jer ga hranimo svojom verom.Priča o Adamu i Evi objašnjava kako se čovečanstvo iz rajskog srozalo u pakleni san; ona nam govori kako smo postali ovakvi kakvi smo. U ovoj priči se obično kaže da smo tu jabuku samo zagrizli, ali to nije istina. Ja mislim da smo pojeli sve voće s tog drveta, i da smo se otrovali tom silnom količinom laži i emocionalnog otrova. Ljudi su pojeli sve ideje, sva mišljenja i sve priče koje nam je pripovedač ispričao, iako oni nisu bili istiniti.
U tom nam se trenutku zatvorilo duhovno oko, više nismo videli svet očima istine. Počeli smo da ga sagledavamo na sasvim drugačiji način i za nas se sve promenilo. S drvetom znanja u umu mogli smo da sagledamo samo znanje i samo laži. Više nismo živeli u raju, jer u raju nema mesta za laži. Tako su ljudi izgubili raj; počeli smo da sanjamo laži. Stvorili smo celokupan san čovečanstva, lični i kolektivni, zasnovan na lažima.Pre nego što su ljudi pojeli plod drveta znanja, živeli smo u istini. Govorili smo samo istinu. Živeli smo u ljubavi, a ne u strahu. Pošto smo pojeli voćku, osetili smo krivicu i stid. Procenjujući sebe zaključili smo da više nismo dovoljno dobri, i naravno, na isti način procenili smo i druge. S procenama i osudama pojavile su se i podele, razdvajanja i potreba da kažnjavamo i budemo kažnjeni. Tada smo prvi put prestali da budemo ljubazni jedni prema drugima; više nismo poštovali i voleli sve što je Bog stvorio. Počeli smo da patimo, da okrivljujemo sebe, da okrivljujemo druge, pa čak i Boga. Više nismo verovali da je Bog pravedan i pun ljubavi; poverovali smo da će nas kazniti i povrediti. To je bila laž. To nije bila istina, ali smo mi poverovali i odvojili se od Boga.Sa ovog stanovišta lako je shvatiti šta znači prvobitni greh. Prvobitni greh nije seks. Ne, to je samo još jedna laž. Prvobitni greh je verovanje u laži koje potiču od zmije sa drveta, palog anđela. Značenje reci greh jeste „suprotstavljanje". Sve što kažemo, sve što činimo protiv sebe jeste greh. Suština greha nije krivica niti moralna osuda. Suština greha je u tome da verujemo u laži i suprotstavljamo ih sebi samima. Iz tog prvog greha, te prvobitne laži, nastali su svi ostali grehovi.
I ne samo to, taj lažov u našoj glavi ima potrebu da izgovori sve te laži, da nam ispriča priču. Plod tog drveta delimo sa ostalima, a pošto i ostali nose u sebi istog lažova, naše laži ujedinjene stiču još veću snagu. Tada možemo još više da mrzimo. Možemo još više da povređujemo. Možemo da branimo svoje laži i da ih se fanatično pridržavamo. U ime laži, ljudi često ugrožavaju jedni druge. Ko živi naš život? Ko odlučuje u naše ime? Mislim da je odgovor očigledan.Sada znamo Šta se dešava u našoj glavi. U njoj stanuje pripovedač; to je glas koji nam odzvanja u glavi. Taj glas priča, priča i priča, a mi slušamo i slušamo, i verujemo u svaku njegovu reč. Taj glas nikad ne prestaje da osuđuje. On procenjuje sve što radimo, sve što ne radimo, sve što osećamo i ne osećamo, sve ono Što svi ostali čine. On neprestano tračari u našoj glavi, a šta iz toga proizlazi? Laži, uglavnom laži.
Te laži nam privlače pažnju, i ne vidimo ništa osim laži. Upravo iz tog razloga ne vidimo stvarnost raja koji postoji na ovom istom mestu i u isto ovo vreme. Taj raj pripada nama, jer smo mi deca raja. Glas u našoj glavi nam ne pripada. U trenutku kada se rodimo, taj glas ne postoji. Taj glas nam se pojavljuje u glavi kada počnemo da učimo - najpre jezik, zatim različita stanovišta, a potom i sve procene i laži. Čak i u početku, kada počnemo da govorimo, govorimo samo istinu. Ali, malo-pomalo, čitavo drvo znanja se programira u naš um, i tako veliki lažov konačno preuzima san našeg života.Vidite, onog trenutka kad smo se odvojili od Boga, počeli smo da tragamo za njim. Prvi put smo počeli da tragamo za ljubavlju, jer smo poverovali da je ne posedujemo. Počeli smo da tragamo za pravdom, lepotom, istinom. Ta potraga je počela pre nekoliko hiljada godina i ljudi još uvek tragaju za svojim izgubljenim rajem. Tragamo za sobom, onakvima kakvi smo bili pre nego što smo poverovali u laži: verni sebi, istinoljubivi, puni ljubavi i radosti. Tragajući za istinom, mi zapravo tragamo za sobom.Znate, ono što nam je Bog rekao bila je istina: ako pojedemo plod s drveta znanja, mogli bismo umreti. Pojeli smo ga, i zaista smo mrtvi. Mrtvi smo jer naše suštinsko biće više nije prisutno. Naš život živi veliki lažov, knez laži, taj glas u našoj glavi. Vi ga možete nazvati mišljenjem. Ja ga nazivam glasom znanja.
Priča ispričana iz drugačijeg ugla Don Miguel Ruis i Dženet Mils
Priča o Adamu i Evi je predivna, drevna legenda koju svi dobro znaju. Meni je to jedna od omiljenih priča, jer svojom simbolikom objašnjava ono što ću ja pokušati da objasnim recima.
Premda je kao dete nisam razumeo, priča o Adamu i Evi zasnovana je na apsolutnoj istini. To je jedno od najvećih svetskih učenja, ali mislim da ga mnogi ljudi ne shvataju. Sada ću vam ispričati tu priču iz drugačijeg ugla, možda iz ugla onoga ko ju je stvorio.Ta priča govori o vama i meni. To je priča o nama. To je priča o čitavom čovečanstvu jer, kao što znate, čovečanstvo je samo jedno živo biće: muškarac, žena - svi smo jedno. U ovoj priči, nazivamo se Adamom i Evom, i mi smo prvobitni ljudi.Priča počinje u doba kada smo bili nevini, pre nego što smo zatvorili svoje duhovno oko, što znači pre mnogo hiljada godina. Nekada smo živeli u „raju“, u rajskom vrtu, i to je bio raj na zemlji. Raj postoji onda kada je naše duhovno oko otvoreno. To je mesto gde vladaju sreća i mir, sloboda i beskrajna ljubav.
Za nas - Adama i Evu - ljubav je bila najvažnija. Međusobno smo se voleli i poštovali i živeli u savršenom skladu sa celim svetom. Naš odnos s Bogom, našim Tvorcem, bio je prepun ljubavi, što znači da smo neprestano komunicirali s njim i on sa nama. Bilo je nezamislivo plašiti se Boga, onoga ko nas je stvorio. Naš Tvorac je bio Bog ljubavi i pravde i verovali smo u njega. Bog nam je dao potpunu slobodu, i mi smo slobodnom voljom voleli sve Što postoji i u svemu uživali. Život u raju je predivan. Prvobitni ljudi su sve posmatrali očima istine, onako kako jeste, i sve su voleli. To nam je nekada bilo sasvim svojstveno.Legenda kaže da su usred rajskog vrta rasla dva drveta. Jedno je bilo drvo života iz kojeg je sve nastalo, a drugo drvo smrti, poznatije kao drvo znanja. Drvo znanja je bilo predivno stablo sa sočnim i veoma primamljivim plodovima. Ali Bog nam je rekao: „Ne prilazite drvetu znanja. Ako pojedete plod tog drveta, mogli biste umreti."
Naravno, nema problema. Samo što je čovek po prirodi ljubopitljiv, i poželeli smo da bolje zagledamo to drvo. Ako se dobro sećate ove priče, već znate ko je živeo u tom drvetu. U drvetu znanja živela je ogromna zmija, prepuna otrova. Zmija je samo simbol onoga što su Tolteci nazivali Parazitom, a možete da pretpostavite i zašto.Priča kaže da je zmija nastanjena u tom drvetu bila pali anđeo, koji je nekada bio najlepši medu anđelima. Kao što znate, anđeli prenose božje poruke - poruke istine i ljubavi. Ali, ko zna zašto, taj pali anđeo više nije prenosio poruke ljubavi, što znači da je prenosio pogrešne poruke. Poruka palog anđela bio je strah umesto ljubavi, laž umesto istine. Zapravo, ta priča opisuje palog anđela kao kneza laži, što znači da je on bio večiti lažov. Svaka njegova reč bila je laž.Prema ovoj priči knez laži živeo je u drvetu znanja, a plod tog drveta, znanje, bio je zatrovan lažima. Mi smo prišli tom drvetu i stupili u razgovor s knezom laži. Bili smo nevini. Nismo znali. Verovali smo svima. A on je bio knez laži, prvi pripovedač, veoma bistar. Sad priča postaje još zanimljivija, jer je i sama ta zmija imala sopstvenu priču.
Taj pali anđeo je pričao, pričao i pričao, a mi smo slušali, slušali i slušali. Kao što znate, dok smo još mali, žudno slušamo bakine i dekine priče. Tako učimo, a to je veoma primamljivo; želimo da saznajemo sve više. Ali tada je pričao knez laži. Bez imalo sumnje - on je lagao, a njegove laži su nas zavele. Poverovali smo u priču palog anđela i time načinili veliku grešku. To znači pojesti plod s drveta znanja. Mi smo se složili s njim i njegove reči smatrali istinom. Poverovali smo u laži; uložili smo u njih svoju veru.Zagrizavši tu jabuku, sa znanjem smo progutali i laži. Šta se dešava kad progutamo laž? Poverujemo u nju, i gle! Sada ta laž živi u nama. To je lako razumeti. Naš um je veoma plodno tle za sve pojmove, ideje i mišljenja. Ako nam neko ispriča laž i mi poverujemo u nju, ta laž pušta korenje u našem umu. Tu može da raste i jača, baš kao drvo. I jedna jedina sitna laž može biti veoma zarazna, i širiti seme kada je podelimo s drugima. Pa, te laži su ušle u naš um i u njemu stvorile čitavo drvo znanja, sačinjeno od svega onoga što znamo. Ali šta to mi znamo? Uglavnom laži.
Drvo znanja je moćan simbol. Legenda kaže da će onaj ko pojede plod s drveta znanja spoznati dobro i zlo; saznaće šta je pravedno a šta nepravedno, šta je lepo a šta ružno. Skupiće sve to znanje u sebi i početi da prosuđuje. Pa, upravo to se desilo u našoj glavi. Simbolika jabuke je u tome što je svaki pojam, svaka laž, baš kao voćka sa semenom. Kada spustimo voćku u plodno tle, iz semena se rada drugo drvo.Sada svako od nas ima svoje drvo znanja, a to je naš sopstveni sistem verovanja. Drvo znanja predstavlja strukturu naših verovanja. Svi pojmovi i mišljenja su grane tog drveta, i na kraju se oblikuje čitavo drvo znanja. Čim ono oživi u našem umu, u njemu počinje jasno da odjekuje glas palog anđela. Taj isti pali anđeo, knez laži, živi u našem umu. S toltečkog stanovišta, Parazit je živeo u voćki; mi smo pojeli voćku i Parazit je ušao u nas. Sada Parazit živi našim životom. Taj pripovedač, Parazit, rođen je u našoj glavi i živi u njoj, jer ga hranimo svojom verom.Priča o Adamu i Evi objašnjava kako se čovečanstvo iz rajskog srozalo u pakleni san; ona nam govori kako smo postali ovakvi kakvi smo. U ovoj priči se obično kaže da smo tu jabuku samo zagrizli, ali to nije istina. Ja mislim da smo pojeli sve voće s tog drveta, i da smo se otrovali tom silnom količinom laži i emocionalnog otrova. Ljudi su pojeli sve ideje, sva mišljenja i sve priče koje nam je pripovedač ispričao, iako oni nisu bili istiniti.
U tom nam se trenutku zatvorilo duhovno oko, više nismo videli svet očima istine. Počeli smo da ga sagledavamo na sasvim drugačiji način i za nas se sve promenilo. S drvetom znanja u umu mogli smo da sagledamo samo znanje i samo laži. Više nismo živeli u raju, jer u raju nema mesta za laži. Tako su ljudi izgubili raj; počeli smo da sanjamo laži. Stvorili smo celokupan san čovečanstva, lični i kolektivni, zasnovan na lažima.Pre nego što su ljudi pojeli plod drveta znanja, živeli smo u istini. Govorili smo samo istinu. Živeli smo u ljubavi, a ne u strahu. Pošto smo pojeli voćku, osetili smo krivicu i stid. Procenjujući sebe zaključili smo da više nismo dovoljno dobri, i naravno, na isti način procenili smo i druge. S procenama i osudama pojavile su se i podele, razdvajanja i potreba da kažnjavamo i budemo kažnjeni. Tada smo prvi put prestali da budemo ljubazni jedni prema drugima; više nismo poštovali i voleli sve što je Bog stvorio. Počeli smo da patimo, da okrivljujemo sebe, da okrivljujemo druge, pa čak i Boga. Više nismo verovali da je Bog pravedan i pun ljubavi; poverovali smo da će nas kazniti i povrediti. To je bila laž. To nije bila istina, ali smo mi poverovali i odvojili se od Boga.Sa ovog stanovišta lako je shvatiti šta znači prvobitni greh. Prvobitni greh nije seks. Ne, to je samo još jedna laž. Prvobitni greh je verovanje u laži koje potiču od zmije sa drveta, palog anđela. Značenje reci greh jeste „suprotstavljanje". Sve što kažemo, sve što činimo protiv sebe jeste greh. Suština greha nije krivica niti moralna osuda. Suština greha je u tome da verujemo u laži i suprotstavljamo ih sebi samima. Iz tog prvog greha, te prvobitne laži, nastali su svi ostali grehovi.
I ne samo to, taj lažov u našoj glavi ima potrebu da izgovori sve te laži, da nam ispriča priču. Plod tog drveta delimo sa ostalima, a pošto i ostali nose u sebi istog lažova, naše laži ujedinjene stiču još veću snagu. Tada možemo još više da mrzimo. Možemo još više da povređujemo. Možemo da branimo svoje laži i da ih se fanatično pridržavamo. U ime laži, ljudi često ugrožavaju jedni druge. Ko živi naš život? Ko odlučuje u naše ime? Mislim da je odgovor očigledan.Sada znamo Šta se dešava u našoj glavi. U njoj stanuje pripovedač; to je glas koji nam odzvanja u glavi. Taj glas priča, priča i priča, a mi slušamo i slušamo, i verujemo u svaku njegovu reč. Taj glas nikad ne prestaje da osuđuje. On procenjuje sve što radimo, sve što ne radimo, sve što osećamo i ne osećamo, sve ono Što svi ostali čine. On neprestano tračari u našoj glavi, a šta iz toga proizlazi? Laži, uglavnom laži.
Te laži nam privlače pažnju, i ne vidimo ništa osim laži. Upravo iz tog razloga ne vidimo stvarnost raja koji postoji na ovom istom mestu i u isto ovo vreme. Taj raj pripada nama, jer smo mi deca raja. Glas u našoj glavi nam ne pripada. U trenutku kada se rodimo, taj glas ne postoji. Taj glas nam se pojavljuje u glavi kada počnemo da učimo - najpre jezik, zatim različita stanovišta, a potom i sve procene i laži. Čak i u početku, kada počnemo da govorimo, govorimo samo istinu. Ali, malo-pomalo, čitavo drvo znanja se programira u naš um, i tako veliki lažov konačno preuzima san našeg života.Vidite, onog trenutka kad smo se odvojili od Boga, počeli smo da tragamo za njim. Prvi put smo počeli da tragamo za ljubavlju, jer smo poverovali da je ne posedujemo. Počeli smo da tragamo za pravdom, lepotom, istinom. Ta potraga je počela pre nekoliko hiljada godina i ljudi još uvek tragaju za svojim izgubljenim rajem. Tragamo za sobom, onakvima kakvi smo bili pre nego što smo poverovali u laži: verni sebi, istinoljubivi, puni ljubavi i radosti. Tragajući za istinom, mi zapravo tragamo za sobom.Znate, ono što nam je Bog rekao bila je istina: ako pojedemo plod s drveta znanja, mogli bismo umreti. Pojeli smo ga, i zaista smo mrtvi. Mrtvi smo jer naše suštinsko biće više nije prisutno. Naš život živi veliki lažov, knez laži, taj glas u našoj glavi. Vi ga možete nazvati mišljenjem. Ja ga nazivam glasom znanja.
субота, 17. јул 2010.
Idi kuda te srce vodi
Uzimali smo jedno drugom reč iz usta; mislili smo o istim stvarima i govorili o njima na isti način; izgledalo je da se poznajemo godinama, a ne samo dve nedelje.
U životu svakog čoveka, govorio je, postoji samo jedna žena sa kojom može da ostvari savršenu vezu, kao što u životu svake žene postoji samo jedan muškarac sa kojim se oseća kompletna.
Pronaći se, sudbina je malobrojnih. Svi ostali su prinuđeni da žive u jednoj vrsti nezadovoljstva i neprekidne čežnje.
- Koliko je ovakvih susreta, govorio mi je u tami sobe, – jedan u deset hiljada, jedan u milion, u deset miliona?
Da, jedan u deset miliona. Sve ostalo su prilagođavanja, prolazne privlačnosti epiderma, afiniteti tela ili karaktera, socijalne pogodbe. Posle tog zaključka, nisam prestajala da ponavljam: Imali smo sreću, zar ne? Ko zna, šta se iza toga krije, ko to zna?
Na dan mog polaska, čekajući voz u malenoj stanici, zagrlio me je i šapnuo mi:
- U kom životu smo se već sreli?
- U mnogim, odgovorila sam mu i rasplakala se.
Kada budeš doživela prvi put ljubav, shvatićeš kako protivurečni i komični mogu da budu njeni efekti. Dok se ne zaljubiš, dok je tvoje srce slobodno i tvoj pogled ne pripada nikome, ni jedan od muškaraca koji bi mogli da te zainteresuju ne obraća pažnju na tebe.
U trenutku kada te potpuno zaokupi jedna osoba i više te ne zanima niko drugi, odjednom te svi primećuju, svi imaju neku lepu reč za tebe, svi ti se udvaraju. To je taj efekat prozora o kojem sam ti govorila: kada su otvoreni, telo obasjava dušu i obrnuto; sistemom ogledala oni osvetljavaju jedno drugo.
Za kratko vreme oko tebe se formira jedna vrsta zlatnog i toplog prstena koji privlači i druge, kao što medvede privlači med.
Suzana Tamaro
U životu svakog čoveka, govorio je, postoji samo jedna žena sa kojom može da ostvari savršenu vezu, kao što u životu svake žene postoji samo jedan muškarac sa kojim se oseća kompletna.
Pronaći se, sudbina je malobrojnih. Svi ostali su prinuđeni da žive u jednoj vrsti nezadovoljstva i neprekidne čežnje.
- Koliko je ovakvih susreta, govorio mi je u tami sobe, – jedan u deset hiljada, jedan u milion, u deset miliona?
Da, jedan u deset miliona. Sve ostalo su prilagođavanja, prolazne privlačnosti epiderma, afiniteti tela ili karaktera, socijalne pogodbe. Posle tog zaključka, nisam prestajala da ponavljam: Imali smo sreću, zar ne? Ko zna, šta se iza toga krije, ko to zna?
Na dan mog polaska, čekajući voz u malenoj stanici, zagrlio me je i šapnuo mi:
- U kom životu smo se već sreli?
- U mnogim, odgovorila sam mu i rasplakala se.
Kada budeš doživela prvi put ljubav, shvatićeš kako protivurečni i komični mogu da budu njeni efekti. Dok se ne zaljubiš, dok je tvoje srce slobodno i tvoj pogled ne pripada nikome, ni jedan od muškaraca koji bi mogli da te zainteresuju ne obraća pažnju na tebe.
U trenutku kada te potpuno zaokupi jedna osoba i više te ne zanima niko drugi, odjednom te svi primećuju, svi imaju neku lepu reč za tebe, svi ti se udvaraju. To je taj efekat prozora o kojem sam ti govorila: kada su otvoreni, telo obasjava dušu i obrnuto; sistemom ogledala oni osvetljavaju jedno drugo.
Za kratko vreme oko tebe se formira jedna vrsta zlatnog i toplog prstena koji privlači i druge, kao što medvede privlači med.
Suzana Tamaro
Пријавите се на:
Постови (Atom)
